Ako zastanete na trenutak u ovom danu, ostanete sami sa sobom, što osjećate? Jeste li sretni?
Sreću često uzimamo zdravo za gotovo, a još češće idemo kroz život da uopće ne razmišljamo o njoj. Pa ipak sve više ljudi u zadnje vrijeme postavlja pitanje sreće. Kad razmišljam malo o tome mogla bih reći da je pojam sreće vezan za novije vrijeme. Ne tako davno generacije naših djedova i baka, a možda i roditelja, nisu razmišljali jesu li sretni. Bavili su se egzistencijalnim pitanjima, kako osigurati krov nad glavom, kako spremiti dovoljno hrane za zimu, imali su djecu, brinuli o polju i blagu. Nisu se bavili pitanjem sreće, to je nekako bilo nezahvalno i nije bilo primjereno govoriti o tome. Jer što je u biti sreća? Kako pričati o nečem toliko neopipljivom?
Pa čak i danas pitanje sreće često dovodi do osude društva. Mogu vam reći iz vlastitog iskustva, kad sam krenula na coaching prije 8 god o tome sam otvoreno pričala i tako naišla na neodobravanje okoline. Gledali su me upitnim pogledom, a neki čak i otvoreno pitali "Pa ti imaš sve u životu, što ti još fali?". U takvoj situaciji ljudi vas gledaju kao da ste nezahvalni, da ne kažem kao da niste normalni jer, bar u njihovim očima, imate sve. Pa što još hoćete? Biti SRETNI? Pa što je to uopće biti sretan? "Daj odrasti, život nije bajka!"
Kako uopće objasniti ljudima da "imati sve" (u njihovim očima) i "biti sretan" su dvije različite stvari. Dok prva većinom ide u smjeru zadovoljavanja materijalnog aspekta, druga traži unutarnje zadovoljstvo, životnu svrhu, onu životnu iskru koja nam govori da smo ŽIVI.
Ništa izvanjsko ne može kompenzirati taj osjećaj da nemamo životnu iskru.
Zašto nema potrebe definirati što je sreća? Ako pokušamo definirati što je sreća izgubit ćemo se u definicijama i promišljanjima, svatko ima svoj pogled koji nije ni ispravan ni kriv, nego jednostavno takav kakav je. A samo jedna stvar je bitna: životna ISKRA - ili ju osjećaš ili ne osjećaš!
Zbog svega toga budite usredotočeni samo na sebe, odgovor je u vama i imate potpuno pravo osjećati se kako se osjećate. Nemojte samo životariti skriveni iza lažnog osmjeha samo zato jer bi netko mogao reći da niste normalni.
Sanja Starešinić, coach
