(o tome kako tuđa percepcija može iskriviti vašu sliku u ogledalu)
Jeste li se ikad zapitali koliko volite sebe? Što vidite kad se pogledate u ogledalo?
Ljubav prema sebi najljepši je dar koji možemo (i trebamo) sebi pokloniti. Isto tako rekla bih da je to dar koji jako teško sebi poklanjamo, pogotovo ako pričamo o fizičkom tijelu.
Jučer dok sam trčala sjetila sam se događaja iz osnovne škole. U 6. razredu nekoliko kolegica iz razreda je treniralo tae kwan do. Mene je privlačilo da počnem trenirati neki borilački sport i već sam odlučila ići s njima na treninge, a onda sam čula od jedne kolegice da se nakon treninga cure skupa tuširaju. I odustala sam! Da, baš tako, odustala sam. Bilo me sram svog tijela i bilo me strah da će netko reći da sam debela! I tako sam odustala! (imala sam dvanaest-ak godina)
Od kud nam uopće takav sram, strahovi, manjak samopouzdanja? Najčešće iz naše bliske okoline, kao djeca ne mislimo previše o tome dok nam netko ne skrene pozornost svojim riječima. Mogu vam reći iz svog primjera da sam doživjela kao dijete komentare jednog od roditelja vezano za svoj izgled i to je ostavilo traga na meni. Odrastajući bila sam nesigurna, išla iz jedne krajnosti u drugu-prejedanje pa onda kako što manje jesti, pa čak i prvu cigaretu koju sam zapalila u srednjoj školi zapalila sam zato jer sam čula da se od cigareta može smršavjeti! Takve varijacije trajale su do moje 22. godine kada sam se počela baviti sportom i proučavati prehranu!
Što DANAS mogu reći o tome? Zahvalna sam na tom iskustvu, da nije bilo tog iskustva možda se danas ne bih bavila sportom i ne bih znala toliko o prehrani. S druge strane vjerujem da roditelj nije znao kako objasniti na način primjeren djetetu da možda treba korigirati prehranu, što je problem i zato jer djeca uče iz primjera roditelja, iz njihovog ponašanja, a ne iz onoga što oni govore. Osim toga i sam se cijeli život neuspješno borio s nezdravim prehrambenim navikama i viškom kilograma, pa možemo zaključiti da je svoje probleme projicirao na dijete.
ZAKLJUČAK: riječi koje dijete sluša ostaju zauvijek u podsvijesti djeteta (sjetite se priče o čavlima zabijenim u dasku) i u odrasloj dobi mogu rezultirati poremećajima prehrane i nezdravom slikom o sebi.
Sport je odličan, i pravilna prehrana je poželjna, ne samo zbog izgleda nego zbog zdravlja općenito, međutim ukoliko niste iscijelili stvarni uzrok koji je ostao u podsvijesti nećete uspjeti ispraviti sliku o sebi i koliko god trenirali, koliko god zdravo jeli - opet nećete biti zadovoljni kad se pogledate u ogledalo.
Sanja Starešinić, coach
Comments